OPĆI ZAKON GRAVITACIJE - XI
Analiza Sunčevog Sustava
Na prethodnoj stranici izvedena aproksimacija dijela podataka iz tablice je dala nedovoljno točne podatke. Jedino je dobar zaključak da se do daljnjega Newtonov izraz može doraditi zamjenom eksponenta 2 u nazivniku s promjenljivom 'a' čija vrijednost ovisi o udaljenosti od središta mase. Naime, ukoliko je realna krivulja gravitacije uvijek veća od krivulje po Newtonu, onda taj eksponent mora biti manji od 2. Više uz sliku ispod:
Naveden je dorađeni Newtonov izraz, kao i izraz po kojem se računao koeficijent 'a'. Gravitacijsko ubrzanje 'g' je računato po Newtonovm izrazu uz koeficijent 2, a 'ga' je uzimano iz tablice rezultata numeričkog integriranja. Crna krivulja je za masu s linearnim gradijentom gustoće, a zelena za homogenu masu. To je ponovljena činjenica da gradijent gravitacije oko neke mase ovisi i o homogenosti mase.
Za linearnu masu je na površini eksponent a=1,955, a dostiže oko 1,995 na velikoj udaljenosti.
Utjecaj Eksponenta na Vrijeme Ophodnje Planeta
Nakon toga se računalo odstupanje vremena ophodnje planeta Sunčevog sustava u odnosu na podatke koji se dobiju primjenom Newtonovog Zakona Gravitacije. Rezultat na slici ispod:
Za linearnu masu je na površini eksponent a=1,955, a dostiže oko 1,995 na velikoj udaljenosti.
Utjecaj Eksponenta na Vrijeme Ophodnje Planeta
Nakon toga se računalo odstupanje vremena ophodnje planeta Sunčevog sustava u odnosu na podatke koji se dobiju primjenom Newtonovog Zakona Gravitacije. Rezultat na slici ispod:
Na x-osi je udaljenost od središta Sunca, na y-osi je odstupanje u postocima za razne vrijednosti eksponenta od 1,995 do 1,99575. Ukoliko usvojimo a=1,995, dobivamo npr. za Merkur odstupanje od oko 6 posto, a za Uran oko 6,92. To znači da se vremena ophodnje ta dva planeta trebaju relativno razlikovati za oko 0,9 posto ukoliko im ta vremena računamo po klasičnom Newtonovom Zakonu. Ovo je ujedno i neka vrsta potvrde zapažanja astronoma oko vremena ophodnje planeta: Na stranici označenoj rimskim brojem IV je pod 'Treći Dvojbeni Rezultat' uočena tendencija porasta odstupanja vremena.
Za daljnju analizu je još računat utjecaj promjene GM-produkta Sunca na odstupanje vremena ophodnje, a rezultat prikazan na slici ispod:
Za daljnju analizu je još računat utjecaj promjene GM-produkta Sunca na odstupanje vremena ophodnje, a rezultat prikazan na slici ispod:
Simulacija Putanja Planeta Sunčevog Sustava
Kako se iz standardne dostupne literature nije moglo zaključiti koji podaci u vezi planeta su mjereni raznim metodama, a što je na razno-razne načine i uz pomoć raznih izraza računato ili procjenjivano, napravljena je jednostavna simulacija. Rezultati su u tablici ispod:
U stupcu B su navedena vremena ophodnje pojedinih planeta. Stupac C daje polumjer ophodnje planeta u metrima, računato prema izrazu koji ima u nazivniku eksponent 1,996, U stupcu D su polumjeri ophodnje u metrima računati prema osnovnom Njutnovom izrazu s eksponentiom 2. GM-konstante su 'naštimane' tako da su približno jednaki polumjeri za planet Merkur. Za Uran se dobiva odstupanje od 0,52 posto. Štimanje rezultata za druge planete bi dalo i nešto drugačije rezultate. S obzirom na nedovoljno točne podatke, kao i nepoznavanje gradijenta gustoće Sunca, za daljnje analize se za Sunce usvajaju podaci koji su već dobiveni na gore navedenoj stranici označenoj rimskim brojem IV. Tada se još nije znalo objašnjenje te pojave odstupanja. Vrijednost G-konstante je određena na stranici označenoj rimskim brojem VIIIa. Prema svemu navedenom Sunce je za oko 17 posto masivnije od za sada usvojene vrijednosti:
Precesija Merkura
Na stranicama kao ova: http://www.astronomy.ohio-state.edu/~pogge/Ast162/Unit5/gr.html se navodi precesija Merkura od 574 arcsekundi po stoljeću. Zatim se tvrdi da bi po Newtonovom Zakonu trebala biti oko 531, tj. oko 43 manje od opažanja, a to se onda objašnjava Einsteinovom Općom Teorijom Relativnosti. Za analizu će poslužiti slika ispod:
Ovaj dijagram nema veze s dosadašnjim rezultatima numeričkog integriranja. Predstavlja odstupanja gravitacije oko Sunca za slučaj Newtonovog izraza s eksponentom 2 u nazivniku, te s izrazom koji ima promjenljivi eksponent 'a'. Taj eksponent je parametar raznih prikazanih krivulja. Dobiveni izraz računanja je na slici.
Odstupanje precesije je 100 * ( 574-531)/531 = 8 posto. Na gornjoj slici za prosječnu udaljenost Merkura i to odstupanje očitavamo za eksponent oko 1,9963.
Na početku ove stranice je naveden rezultat numeričke analize od oko 1,995. Osim pohvala astronomima, može li se ovo isto tako smatrati još jednim posrednim dokazom točnosti navedenih postavki i analiza na ovim stranicama? Zatim, može li i ovo:
Odstupanje precesije je 100 * ( 574-531)/531 = 8 posto. Na gornjoj slici za prosječnu udaljenost Merkura i to odstupanje očitavamo za eksponent oko 1,9963.
Na početku ove stranice je naveden rezultat numeričke analize od oko 1,995. Osim pohvala astronomima, može li se ovo isto tako smatrati još jednim posrednim dokazom točnosti navedenih postavki i analiza na ovim stranicama? Zatim, može li i ovo:
Zaključak br. 12
Ukoliko se precesija Merkura može objasniti ispravnom primjenom Newtonovog Zakona Gravitacije na mase konačnih dimenzija, zaključujemo da se ne radi o nikakvim zakrivljenjima prostor-mase i vremena kako to pokušava objasniti Opća Teorija Relativnosti.
Stranica Postavljena: 09.02.2017.
Dopuna stranice 13.02.2017. ( Dodana Precesija Merkura)
Dopuna stranice 24.02.2017. ( Dodana Simulacija)
e-mail: [email protected]
Dopuna stranice 13.02.2017. ( Dodana Precesija Merkura)
Dopuna stranice 24.02.2017. ( Dodana Simulacija)
e-mail: [email protected]