JAKA NUKLEARNA SILA II
Kako je navedeno na prethodnoj stranici, priloženi izraz ne objašnjava eventualna odstupanja gravitacije te se nastavilo s novim pokušajima. Kako eksponencijalna funkcija razvojem u red u sebi sadrži i kvadratni član, došlo se na ideju da je recipročno kvadratni član u izrazu suvišan!? Eksponencijalna funkcija za velike argumente teži jedinici, a to se eliminira oduzimanjem jedinice. Međutim, taj izraz tada za velike argumente asimptotski teži inverznoj funkciji, a ne kvadratnoj jer viši članovi postaju zanemarivi. I onda je sinula ideja:
Kao što za gravitacijsku silu množimo mase, tako se vjerojatno trebaju množiti i utjecaji tih masa u prostoru jer je ta sila interakcijska! Tako se došlo do izraza ispod:
Konstante su određene prema opisu s prethodne stranice za graničnu vrijednost ravnoteže s elektrostatičkom silom protona, a umjesto gravitacije na površini Sunca je uzeta referenca iz Cavendishevog eksperimenta. Dvije olovne kugle od 160 kg i 0,74 kg na udaljenosti središta 0,23 m se prema usvojenoj gravitacijskoj konstanti privlače silom od 1,494e(-7) N. Nije ponovljeno, ali je dijagram sila oko protona i s ovim izrazom praktički identičan dijagramu s prethodne stranice i drugim izrazom. Na slici ispod je prikazana konverzija ovih konstanti u 'Newtonovu' gravitacijsku konstantu Gn kako bi se taj izraz mogao jednostavnije napisati i računati za 'astronomske' udaljenosti. Eksponencijalna funkcija je razvijena u red, pri čemu su kvadratni i ostali viši članovi zanemareni:
Međutim, ni ovaj izraz ne pokazuje odstupanja od recipročno kvadratne funkcije u 'astronomskim' udaljenostima. Tada cijeli kvadratno-eksponencijalni izraz vrlo brzo teži toj funkciji. Možda ni ovo nije dovoljno dobar izraz?